„Plato” i „Kavez”

Godina iza nas iznurena politikanstvom, vreme velikih očekivanja a malih rezultata, možda je bila priprema za dolazeće velike i značajne poduhvate. Ali je sigurno bila godina nepromišljenih, laički započetih i nespretno i ružno okončanih poslova. Otuda su na ovoj listi naizgled „mali” događaji.

Na uređenje platoa iza Kasapa čekalo se decenijama. Iako nedovršeno (silazak na travnatu obalu reke, rasveta) otvorilo je na najlepši način (stepenišna veza sa mostom, mesto odmora i predaha sa pogledom na Tešnjarski kej) temu Kasapa, zapuštenog, zanemarenog i zaboravljenog bisera ovdašnjeg urbaniteta i istorije grada.

Uređenje Đačkog kluba gimnazijalaca izdvajam ne samo zbog idejnog rešenja Grozdane Šišović već i zbog dva temelja na kojem počiva: da sa talentovanima, koji su iskoračili iz školskog zdanja, treba negovati kreativne kontakte, a ne samo sentimelntalno-generacijske, i da naše škole ne smeju ličiti na zapuštene kasarne, posebno ne van učionica gde se mladi okupljaju. Uređeni „zlatni kavez” tek najavljuje događanja sve do Đačke česme.
Dobar potez kako da se knjižara vrati u ulicu, u kojoj su od njenog prosecanja pored kafana bivale štamparije i knjižare, je „Plato”. I ona potvrđuje da najveću vrednost čine ljudi, koji nas dočekuju u tom malom ali dragocenom prostoru. Primer kako od starih zdanja možemo dobiti ambijentalne bisere, i spolja i unutra (uz sve zamerke.) Primer kako u tom prostoru doći i do galerije.

Klupa nikad dosta, posebno onih pravih i trajnih. Valjalo bi da se priča ponovi, sa drugačije dizajniranim, i na drugim trgovima. Male stvari, koje nas čine srećnim, a grad gostoljubivim.

Zašto javni gradski saobraćaj? Zato što njegovi autobusi govore da jesmo grad i zato sad mogu da u ovom gradu, iz gradskog autobusa, prelazim znatiželjna sa jednog na drugi njegov kraj. Kao što to činim u nekim drugim zemljama i gradovima. I naravno, zbog toga što je smog, bar unekoliko, manje crn. Dobićemo, valjda, i prava stajališta - ne zbog nas „turista” već zbog njegovih redovnih korisnika.